Bajka usamljenog kapetana

Putem ove stare pjesme
Putem ovog čudnog sna
Ne znam kad ću doći kući
I gledat u moj dvor
Jer možda more nosi sreću
Barem su tako pričali
Ovaj brod i ovo more
Što me prati, što me prati vjerno svaki dan

Sedam ljeta je prošlo
Doma svog nisam vidio
Koliko još moram mora
Preploviti šutke
Fali mi pogled na majku
Koja mi piše ponosno
Ti si moj heroj
Što mi daješ, što mi daješ osmijeh svaki dan

O moja divna mati
Je l’ i dalje kiši nedjeljom
Je l’ otac postao kuhar
U onoj maloj konobi
Viđaš li prijatelje moje
Što meni nekoć značili su sve
Ovo more i ovaj brod
Što me vodi, što me vodi daleko

Svi uvijek kažu evo oluja
Pazi da ti šešir ne odleti
No ipak ne gubim nadu
Jer već sutra možda promijenit ću smjer
Život će plovit i bez mene
Pa zašto ga ne bih živio
Doma il’ na moru
Što mi slijedi, sto mi slijedi spremno čekam ja

Znam da vratit ću se kući
I ovu svoju bajku pričati
Možda nekoj mladoj ženi
Jednog dana ako je sreće sinu mom
Neće me uzet plavo more
Makar bio i ostao
Sam kapetan
Koji plovi, koji plovi

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)